- sastanak Kluba mladih čitatelja Gradske knjižnice i čitaonice Slatina
U subotu, 9. studenog, dio članova Kluba mladih čitatelja i voditeljica Kluba održali su sastanak posvećen romanu za mlade „Oblak čvoraka“ hrvatske književnice Ivane Šojat.
Ivana Šojat naša je nagrađivana suvremena pjesnikinja, esejistica, prozaistica, romansijerka i prevoditeljica. Osim romana za mlade, piše i romane za odrasle. Ova osebujna i svestrana autorica radila je i kao dramaturginja, pjevala je u opernome zboru HNK-a u Osijeku, uredica je kazališnih izdanja, sudionica Domovinskog rata i još mnogo toga. Teme koje odabire za svoja djela društvena su pitanja, pitanja od kojih većina nas bježi. Ivana ih se ne plaši već nas poziva na promišljanje, angažman i promjenu.
Njen roman za mlade „Oblak čvoraka“ govori o nasilju unutar jednog osmog razreda osnovne škole. Upoznajemo likove koji trpe svakodnevno nasilje od strane svojih vršnjaka. Upoznajemo se s nasiljem koje nema granicu, koje se odvija uživo, putem digitalnih kanala komunikacije i putem društvenih mreža, nasilje koje je i emocionalno i psihičko i fizičko i… kojem se ne može pobjeći i od kojega se ne može sakriti. Čitatelj ne može nego ostati iznenađen silom koju nasilnici primjenjuju kako bi postigli željene ciljeve, a posebice jer su nasilnici djeca, mladi, učenici osmog razreda.
„Dobro sam znala, na vlastitoj koži osjetila da Sanda i njezin čopor, kako sam ih od milja zvala, odmazde vole provoditi na osamljenim mjestima, najčešće u klozetima, daleko od očiju nastavnika, daleko od očiju svjedoka. Čak i ako se nešto slučajno dogodi pred nekim svjedokom, znali su da ta osoba nikad neće svjedočiti. Svaki mogući svjedok bio je zapravo zahvalan što su ga poštedjeli, što i sam nije žrtva. Čopor oduvijek računa na strah, ali i na odličnu Sandinu glumu. Ona je bolje i od koga drugog po potrebi znala odglumiti nedužnost.“
Čitatelj ne može nego ostati zaprepašten „ranama“ koje zlostavljanje ostavlja na onima koji trpe. Teret je prevelik, a reakcije djece i mladih su razne, vidljive i nevidljive. U romanu učenici mijenjaju svoje osobnosti, emotivno se zatvaraju pred svijetom, dugotrajni stres u njima rezultira javljanjem bolesti, vodi do razmišljanja o samoubojstvu, vodi do pokušaja samoubojstva.
„Na pamet mi pada da nemam pojma kako je Siniša uspijevao tako dugo od mame skrivati sve zdrobljene pernice i olovke, torbe bačene kroz prozor razreda. Pitam se što je mami govorio da se dogodilo kad bi kući došao s blatnom pernicom punom polomljenih olovaka. Pitam se i trebaju li nam svima naočale da bi se sve raspetljalo.“
Ivana Šojat osvještava čitatelja. Osvještava odraslog čitatelja (bilo da jest ili nije roditelj) o težini opresije, o njenom utjecaju na djecu i mlade, ukazuje na moguće posljedice, objašnjava posljedice kojima svjedočimo svakodnevno, a koje nedovoljno razumijemo. Osvještava mladog čitatelja prokazujući neprihvatljiva ponašanja od najmanje neugodne (neprihvatljive) riječi do nasilnog fizičkog napada.
Osvještava mladog čitatelja pokazujući mu što sve nasilje/zlostavljanje jest i što ne bi smio doživljavati, trpjeti, dopustiti. Najviše osvještava mladog čitatelja ukazujući mu put kojime može poći: pronaći pomoć u prijatelju, u roditelju, u grupi, u množini. Ukazuje mladom čitatelju kako samoća nije niti rješenje niti istina. Nisu sami, ne smiju odustati, trebaju se boriti, mogu si pomoći.
„Pomislila sam na čvorke i sve sitne, divne ptice ovoga svijeta, na jata sitnih riba, sitnih ptica, koja su kao oblaci koji brzo mijenjaju smjer i drže se skupa kako ih veliki ne bi progutali, uništili.“
Brojna su pitanja koja Ivana Šojat izvlači na površinu kroz razmišljanja glavne junakinje. Od pitanja kućnog odgoja, odnosa prema vlastitoj djeci, prenošenja obrazaca ponašanja roditelja na djecu, od sustava vrijednosti koji je pred djecu postavljen, od neučinkovitosti obrazovnih sustava pri reagiranju na problem zlostavljanja, do pitanja dobrote i zloće.
„Želim reći mami da mi je strašno to što dobri ljudi lošima dopuštaju zlo.“
Smatramo da roman trebaju pročitati svi koji trpe bilo kakav oblik ugnjetavanja, svi koji imaju djecu u školi, svi koji odgajaju djecu, svi koji su bili djeca, SVI. Naša ocjena romana je 4,4.
„Svi ljudi jednostavno ne mogu biti najbolji prijatelji. Ne zato što se moraju mrziti. Baš obratno. Ne mogu biti prijatelji zato što ne govore istim jezikom, nemaju iste vrijednosti. Svi bi se ljudi, međutim, trebali uvažavati. Da svjetovi ne bi ratovali.“
Za kraj ovog prikaza romana, dijelimo dio osvrta članice Kluba:
„Knjiga „Oblak čvoraka“ Ivane Šojat je za mene emocionalno i intelektualno potresna, ali istovremeno i prekrasna u svojoj brutalnoj iskrenosti. Ova knjiga ostavila me je s osjećajem dubokog razumijevanja ljudske patnje, ali i nade. Uz to, lijepo je čitati djelo hrvatske književnice. Nikada me nisu privlačili hrvatski autori, ali za Ivanu Šojat imam sve pohvale!“
Dora Bradić, učenica 2. razreda opće gimnazije
Održavanje sastanaka postaje sve izazovnije uslijed privatnih i školskih obaveza članova Kluba. Osvrte na djelo članovi sve češće šalju digitalnim putem, a sve rjeđe uspijevaju odvojiti vrijeme za slobodno čitanje, a samim time i za sastanke Kluba. Od srca zahvaljujemo na sudjelovanju, neovisno o načinu, i nadamo se opstanku našeg malog (nama iznimno dragog) Kluba mladih čitatelja.
