Novi je sastanak Čitateljskog kluba za odrasle Gradske knjižnice i čitaonice Slatina održan u utorak, 8. travnja 2025. godine. Čitali smo roman „U moru žive krokodili“ talijanskog pisca, socijalnog radnika i novinara Fabia Geda koji u Torinu ujedno i predaje kreativno pisanje u najpoznatijoj talijanskoj školi pripovijedanja.
U romanu „U moru žive krokodili“ riječ je o istinitoj priči dječaka Enaiatollaha kojega susrećemo kada je imao deset godina. Nalazimo ga u rodnom selu u Afganistanu u vremenu kada su tamo ekstremni talibani. Da bi ga spasila od njih, majka ga potajno vodi u Pakistan gdje ga ostavlja jer se mora vratiti u Afganistan gdje je čekaju kćerka i maleni sinčić. Supruga su joj ubili i oteli mu robu koju je prevozio i prijeti joj odmazda od onih za koje je on radio. Zbog toga je i bila primorana, a da bi spasila sina, ostaviti ga u Pakistanu gdje je imao više šanse da ostane živ. Pored ostalih, nametnulo nam se pitanje bismo li i sami postupili tako s obzirom na to da je dijete maloljetno i prepušteno samom sebi u nesigurnom i nepoznatom svijetu u kojemu vlada zakon jačega.
Kroz djetetovu priču pratimo njegovo putovanje od Pakistana, Irana, Turske, Grčke pa sve do Italije i Torina gdje će pronaći konačni mir i slobodu. Putovanje je trajalo pet godina i zadržavao se u svim ovim zemljama kako bi zaradio za daljnji put i otplaćivao sigurnost radeći na gradilištima, kamenolomima, u kuhinjama, čisteći motele, trgovao. Na svim tim mjestima nalazio je loše, ali i dobre ljude koji su mu pomagali. Većina ga je iskorištavala. Nažalost, u moru ljudskih sudbina koje su se podudarale sa sudbinom našega glavnoga junaka nisu svi imali sreće. Mnogi su poginuli, iznemogli umrli, utopili se. Svi su oni imali jednu svoju obećanu zemlju ka kojoj su težili. Enaiatollah je imao Italiju i Torino gdje je već boravio jedan dječak par godina stariji od njega, a koji je bio iz njegovog mjesta. Sva su ta djeca, ti ljudi putovali nezaštićeni, bez sredstava, poznavanja jezik države u kojoj su boravili. Nehumani uvjeti putovanja, pogotovo za malog dječaka koji je susretao slične sudbine drugih dječaka i mlađih od njega, navelo nas je na razmišljanje o dehumanizaciji, o mislima koje ističe pisac: „Nisu važna naša imena. Svejedno tko smo. Važni smo zbog onoga što činimo.“
Talijanski pisac iz perspektive afganistanskog dječaka daje prikaz nehumanosti trgovine ljudima, opasnosti i nesigurnosti ilegalnih prijelaza i problema izbjegličke krize.
Dječak iz ove priče nalazi sigurnost, boravišnu dozvolu kao petnaestogodišnjak u jednoj obitelji. Torino je mjesto gdje će živjeti, to je njegova želja, jer takvo mjesto „prepoznaješ po tome što odatle ne želiš otići“.
Sam naslov romana “U moru žive krokodili“ jeste pitanje koje postavlja jedan od dječaka koji se s drugim dječacima nalazi u pogubnoj situaciji da ih more proguta. Nažalost, u moru žive krokodili.
Knjiga nas je duboko dojmila, sudbina svih tih dječaka, ljudi koji su tražili izlaz iz opasnih situacija. Rasprava je bila dinamična, osjećala se suosjećajnost na sve ljude koji pate, traže izlaz iz nemogućih situacija, pogotovo djece. Poslije pet godina majka i sin su se čuli, oboje su živi. Ovaj poziv je drugačiji od svih onih koje je dječak proživio. Pročitajte knjigu, toplo je preporučamo.
Od članova Čitateljskog kluba za odrasle Gradske knjižnice i čitaonice Slatina knjiga je dobila ocjenu 4.
Za sljedeći susret Čitateljskog kluba, 13. svibnja 2025. u 17.30 sati čitamo knjigu „Mistična rijeka“ američkog pisca Dennisa Lehanea.