Književni susret i predstavljanje knjige za djecu autora Ante Pranjkića „Vrline i mane“ u Gradskoj knjižnici i čitaonici Slatina u suradnji s učiteljicom Osnovne škole Eugena Kumičića Mirom Brezovčan i učenicima drugih i četvrtih razreda i folklornom skupinom „Kolo“
U Gradskoj knjižnici i čitaonici Slatina , u četvrtak 13.prosinca 2018, predstavljena je knjiga za djecu „Vrline i mane“, autora Ante Pranjkića.
Književnom susretu posebnu su čar dali vrijedni učenici drugog i četvrtog razreda Osnovne škole Eugena Kumičića s učiteljicom i voditeljicom folklorne skupine „Kolo“, Mirom Brezovčan. Književni susret posjetili su i roditelji učenika.
Na početku susreta izveli su scenski prikaz „Daj svijete cijeli, ti se veseli“, vrijeme je došašća- vrijeme iščekivanja i radovanja.
Zamamni je miris cimeta, vanilije, klinčića u domovima, tu je i mnogo posla oko izrađivanja dekoracija, svijetlit će i božićna jelka, jest će se ukusna jela.
Osim mnoštva materijalnih darova, potrebno je i sjetiti se božićnih običaja, pjesama koje podsjećaju na osnovne ljudske vrijednosti, u moderno vrijeme pomalo zaboravljene.
Kao što autor knjige za djecu „Vrline i mane“ Anto Pranjkić navodi, zreo čovjek odgovoran je za svoje postupke, za svoju mladost, život bez smisla i bez napora najteži je put. Učitelji nas potiču na čitanje određenog književnog djela jer u njemu uvijek pronalazimo smisao.
Imaginarni svijet teži lakoj zabavi, zapravo pukom preživljavanju u kojem lako zarađeni novac daje lažnu moć. S njim ne možemo putovati nego besmisleno tumarati, ne možemo se smijati iz srca svojim uspjesima na poslu, u školi, u domu ili na okućnici jer to ne volimo i to nam nije dovoljno moderno. Sve to, u mnogim domovima obavit će netko tko će biti veoma sretan s malo, ali teško zarađenih kuna. Ali će fotografije na internetu prikazivati blistave primjere kreativnosti, a komentari vrvjeti pohvalama sličnih. A kako ćemo onda poučiti djecu svojim primjerom da žive smisleno i kada odrastu drže obitelj na okupu?
Tako u priči Ante Pranjkića „Lukavost“ , caruje lisica uske i vrlo duge njuške, zla i prevrtljiva, lijena i prljava. Ali vrlo talentirana za smišljanje podvala i prevara koje svakodnevno smišlja od jutra do mraka u svojoj jazbini. Ovoga puta želi „oguliti“ do kože poljodjelce raka i kornjaču. Presretna je kada smisli neku „psinu“, ali u pravilu ostaje tužna i žalosna. Kako li će priča završiti?
Božić je blagdan obitelji, mira i veselja, blagdan je lijepih želja koje se izgovaraju. A da bismo ostvarili te želje u novoj godini, mara nas netko poučavati. Takva je i zbirka priča o životinjama autora Ante Pranjkića:“ Vrline i mane“. Kako je vjeroučitelj, između mnogo drugih kvalifikacija koje posjeduje, zna da djeca vole životinje i kroz životinjske likove im je najlakše primijetiti ono što je dobro, a odbaciti ono što nije. Najljepši je posao raditi s djecom, ali i najveća odgovornost jer ih je potrebno izgrađivati u dobre i poštene ljude. Istine i spoznaje o životu i svijetu u kojem živimo, mudrost, potrebno je prenijeti i podijeliti s drugima. Tako postoje poznate narodne mudrosnice: „Bolje dobar glas, nego zlatni pas“, ili „Tko gubi vrijeme u mladosti, plače u starosti“…
Antina priča o bubari koja nije imala točkice, leptiru koji nije imao krila, skakavcu koji nije mogao skakati, kazuju da su lijenost i beskarakternost najveći hendikep, kako ga autor naziva. Svatko tko želi, može na svoj način doprinijeti zajednici. Postoje velike, jake i zdrave „lisice“ koje samo gledaju kako će izrabiti one slabije i ništa ne raditi, ali kada dođe vrijeme hvaljenja, nitko ih ne može prepoznati. To je ipak njihov teren.
Upravo priče o životinjama Ante Pranjkića imaju naglašenu poruku koja se izražava prenesenim značenjem. I odrasli često za nekoga kažu da je lukav kao lisica, tvrdoglav kao magarac ili da se razmeće i pravi važan poput pauna, a živi na „tuđi račun“. Anto je osobine ljudi pripisao životinjama u dvadeset kratkih priča, njihove mane i nedostatke zaodjenuo je u životinjsko ruho. Priče uvijek završavaju na način da dobro pobjeđuje i opisano je kroz mnoge živopisne situacije, obiluje neobičnim životinjskim likovima, u pravilu nas usrećuje i izmamljuje osmijeh na lice.
Čitajući Antine priče, djeca će postati mudrija, počet će kritički razmišljati o nekim postupcima, život i ljude gledat će na nov, dublji i kritičkiji način. Priči se možemo vratiti više puta, možda ćemo zamijetiti i zaključiti ono što nam je pri prvom čitanju promaklo.
U sredini književnog susreta učenici su nas upoznali s božićnim običajima u Hrvatskoj i u svijetu predstavivši razredni projekt: „Ti silaziš sa zvijezda“, a zatim izveli božićnu pjesmu na talijanskom jeziku: „Tu scendi dalle stelle/ Ti silaziš sa zvijezda“ i poznatu pjesmu o božićnom drvcu na njemačkom jeziku: „Tannenbaum“.
Kraj susreta bio je određen kratkoj dokumentarnoj reportaži o božićnim običajima nagrađenoj u emisiji HTV-a „Veliki odmor“ .
